30.1.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/30

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. listopada 2022. uputio

Sąd Najwyższy (Poljska)

(Predmet C-658/22)

(2023/C 35/36)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Najwyższy

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 2., članak 6. stavke 1. i 3. te članak 19. stavak 1. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja) i člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) tumačiti na način da nije neovisni i nepristrani sud, prethodno ustanovljen na temelju zakona, koji pojedincima omogućuje djelotvornu pravnu zaštitu u područjima obuhvaćenim pravom Europske unije, sud zadnjeg stupnja države članice (Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska)) u čiji sastav ulaze osobe koje su imenovane na dužnost suca protivno temeljnim pravnim normama države članice o imenovanju sudaca Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud), u okolnostima u kojim:

(a)

Predsjednik Republike Poljske izdaje obavijest o slobodnim sudačkim mjestima u Sądu Najwyższem (Vrhovni sud) bez prethodnog supotpisa Predsjednika Vijeća ministara,

(b)

postupak koji prethodi imenovanju ne uzima u obzir načela transparentnosti i pravičnosti, a provodi ga nacionalno tijelo (Krajowa Rada Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska)) koje – imajući u vidu okolnosti koje su pratile konstituiranje tog tijela u sudačkom dijelu te način njegova djelovanja – ne ispunjava zahtjeve ustavnog tijela koje štiti nezavisnost i samostalnost sudaca,

(c)

Predsjednik Republike Poljske uručuje odluke o imenovanju na dužnost suca Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud) unatoč činjenici da je odluka Krajowe Rade Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće) prethodno pobijana pred nadležnim nacionalnim sudom (Naczelnim Sądom Administracyjnim (Vrhovni upravni sud, Poljska)) u pogledu zahtjeva za imenovanje na dužnost; Naczelny Sąd Administracyjny (Vrhovni upravni sud) obustavlja izvršenje te odluke u skladu s nacionalnim pravom; nije okončan žalbeni postupak po čijem je provođenju Naczelny Sąd Administracyjny (Vrhovni upravni sud) pravomoćno ukinuo pobijanu odluku Krajowe Rade Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće) zbog njezine nezakonitosti, trajno je isključujući iz pravnog sustava, zbog čega je odluka o imenovanju na dužnost suca Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud) donesena bez osnove koja se zahtijeva u članku 179. Ustava Republike Poljske u smislu postojanja prijedloga Krajowe Rady Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće) za imenovanje na dužnost suca?

2.

Treba li članak 2., članak 6. stavke 1. i 3. te članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje i člankom 267. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi primjena odredbi nacionalnog prava kao što su članak 29. stavci 2. i 3., članak 26. stavak 3. te članak 72. stavci 1., 2. i 3. Zakona o Vrhovnom sudu od 8. prosinca 2017. (pročišćeni tekst: Dz. U. 2021., poz. 154), u okolnostima kad te odredbe zabranjuju, pod prijetnjom stegovne sankcije u vidu razrješenja s dužnosti, da Sąd Najwyższy (Vrhovni sud) utvrđuje ili ocjenjuje zakonitost imenovanja sudaca ili ovlasti koje proizlaze iz tog imenovanja za izvršavanje zadaća iz područja pravosuđa i meritorno ocjenjivanje zahtjeva za izuzeće sudaca na temelju tih razloga, pod pretpostavkom da je ta zabrana opravdana s obzirom na dužnost Unije da poštuje ustavne posebnosti država članica?

3.

Treba li članak 2. te članak 4. stavke 2. i 3. UEU-a u vezi s člankom 19. UEU-a i člankom 267. UFEU-a tumačiti na način da ocjeni neovisnosti i samostalnosti suda i ispitivanju je li riječ o zakonom ustanovljenom sudu u smislu prava Europske unije, ne može štetiti to što postoji presuda ustavnog suda države članice (Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud, Poljska)) u kojoj je utvrđeno da nisu u skladu s Ustavom Republike P[o]ljske odluke nacionalnog suda zadnjeg stupnja (Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud)), imajući pritom u vidu da je odluka Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud) donesena radi izvršenja presude Suda Europske unije, [da] odredbe Ustava Republike Poljske i važeći zakoni (odredbe nacionalnog prava) ne priznaju ustavnom sudu (Trybunału Konstytucyjnom (Ustavni sud)) nadležnost za nadzor nad sudskim odlukama, uključujući i odluke donesene na temelju članka 83. Zakona o Vrhovnom sudu od 8. prosinca 2017. (pročišćeni tekst: Dz. U. 2021., poz. 154) kojima se rješavaju razlike u tumačenju pravnih odredbi, kao i da Trybunał Konstytucyjny (Ustavni sud) zbog trenutačnog načina njegova formiranja nije zakonom ustanovljeni sud u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Dz. U. 1993., br. 61, poz. 284 s izmjenama)?