(1)

Vijeće je 7. svibnja 2015. donijelo Uredbu (EU) 2015/735.

(2)

U skladu s člankom 22. stavkom 4. Uredbe (EU) 2015/735 Vijeće je preispitalo popis osoba koje podliježu mjerama ograničavanja naveden u Prilogu II. toj uredbi.

(3)

Vijeće je zaključilo da bi trebalo zadržati mjere ograničavanja protiv jedne osobe navedene u Prilogu II. Uredbi (EU) 2015/735 te ažurirati i renumerirati unos za tu osobu.

(4)

Uredbu (EU) 2015/735 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

U Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2017/2417 (2) navode se, među ostalim, razredi neuvrštenih (OTC) izvedenica denominiranih u eurima (EUR), funtama sterlinga (GBP) i američkim dolarima (USD) koje podliježu obvezi trgovanja iz članka 28. Uredbe (EU) br. 600/2014. Razredi denominirani u GBP i USD temelje se na referentnim vrijednostima londonske međubankovne ponudbene kamatne stope (engl. London Inter-Bank Offered Rate, LIBOR).

(2)

Uprava za referentne vrijednosti ICE (engl. ICE Benchmark Administration, IBA), administrator LIBOR-a, najavila je da objava dospijeća LIBOR-a za GBP i JPY prestaje krajem 2021., a objava određenih dospijeća LIBOR-a za USD prestaje u lipnju 2023. Tijelo za financijsko poslovanje Ujedinjene Kraljevine (engl. Financial Conduct Authority) potvrdilo je 5. ožujka 2021. da svi administratori prestaju pružati LIBOR za sva dospijeća ili da on više neće biti reprezentativan. Osim toga, Komisija, Europska središnja banka (ESB) u svojstvu tijela za nadzor banaka (ESB-ov nadzor banaka), Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) objavili su zajedničku izjavu u kojoj snažno potiču druge ugovorne strane da čim prije, a u svakom slučaju do 31. prosinca 2021., u novim ugovorima kao referentnu stopu prestanu upotrebljavati sva dospijeća LIBOR-a, među ostalim za USD.

(3)

Nakon 31. prosinca 2021. druge ugovorne strane više ne mogu sklapati ugovore o OTC kamatnim izvedenicama koje se temelje na LIBOR-u za GBP jer je ta referentna vrijednost prestala postojati i od njih se očekuje da više ne sklapaju ugovore o OTC kamatnim izvedenicama koje se temelje na LIBOR-u za USD. Stoga se očekuje da preostalog volumena trgovanja tim izvedenicama neće biti ili će ga biti vrlo malo, kao i njihove likvidnosti. Isto vrijedi i za volumen trgovanja tim izvedenicama koje će poravnavati iste središnje druge ugovorne strane ili će se njima trgovati na mjestima trgovanja, a smanjenje volumena ili likvidnosti očekuje se za izvedenice koje se temelje na LIBOR-u za USD. Ta događanja opravdavaju promjenu područja primjene obveze poravnanja i naknadnu izmjenu Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2205 (3)kojom se iz područja primjene obveze poravnanja isključuju izvedenice koje se temelje na LIBOR za GBP i LIBOR za USD. Stoga razredi izvedenica koji su trenutačno obuhvaćeni područjem primjene obveze trgovanja izvedenicama koje se temelje na LIBOR-u za GBP ili USD više neće ispunjavati uvjet iz članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 600/2014 za primjenu obveze trgovanja na izvedenice od 3. siječnja 2022. Stoga je te razrede izvedenica potrebno isključiti iz područja primjene obveze trgovanja.

(4)

Budući da je planirani prestanak LIBOR-a za GBP određen za kraj 2021., a Komisija, ESB-ov nadzor banaka, ESMA i EBA kao regulatori očekuju da druge ugovorne strane čim prije, a u svakom slučaju do 31. prosinca 2021., prestanu upotrebljavati sva dospijeća LIBOR-a kao referentnu stopu u novim ugovorima, očekuje se brz prelazak s kamatnih izvedenica koje se temelje na LIBOR-u. Umjesto toga, očekuje se da druge ugovorne strane nakon 31. prosinca 2021. počnu trgovati drugim OTC kamatnim izvedenicama, a posebno OTC kamatnim izvedenicama koje se temelje na nerizičnim stopama za GBP ili USD. Stoga bi ova Uredba trebala nakon objave stupiti na snagu bez odgode.

(5)

Delegiranu uredbu (EU) 2017/2417 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(7)

ESMA je provela otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala je moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4),

(1)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/2205 (2) utvrđuju se, među ostalim, vrste kamatnih OTC izvedenica nominiranih u eurima (EUR), funtama sterlinga (GBP), japanskim jenima (JPY) i američkim dolarima (USD) koje podliježu obvezi poravnanja. One uključuju jednu vrstu nominiranu u EUR koja se poziva na prekonoćni prosječni indeks eura (EONIA) i nekoliko vrsta nominiranih u GBP, JPY ili USD koje se pozivaju na londonsku međubankovnu ponudbenu kamatnu stopu (LIBOR), no predviđen je prestanak tih dviju referentnih vrijednosti.

(2)

Europski institut za tržišta novca, administrator EONIA-e, priopćio je da je prestanak EONIA-e predviđen za kraj 2021. Slično tome, društvo ICE Benchmark Administration, administrator LIBOR-a, priopćilo je da su prestanak LIBOR-a za GBP i JPY te određenih fiksiranih vrijednosti LIBOR-a za USD predviđeni za kraj 2021., dok je prestanak ostalih fiksiranih vrijednosti LIBOR-a za USD predviđen za lipanj 2023. Tijelo za financijsko poslovanje Ujedinjene Kraljevine (Financial Conduct Authority) potvrdilo je 5. ožujka 2021. da će svi administratori prestati pružati sva dospijeća LIBOR-a odnosno da ona više neće biti reprezentativna. Nadalje, Komisija, Europska središnja banka u svojstvu tijela za nadzor banaka, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) izdali su zajedničku izjavu u kojoj snažno potiču druge ugovorne strane da što prije, a najkasnije do 31. prosinca 2021. prestanu u novim ugovorima upotrebljavati sva dospijeća LIBOR-a, uključujući LIBOR za USD, kao referentnu kamatnu stopu.

(3)

Nakon 31. prosinca 2021. druge ugovorne strane stoga više neće moći sklapati ugovore o kamatnim OTC izvedenicama u kojima se poziva na EONIA-u, LIBOR za GBP ili LIBOR za JPY zbog prestanka tih referentnih vrijednosti odnosno od njih se očekuje da više neće sklapati ugovore o kamatnim OTC izvedenicama u kojima se poziva na LIBOR za USD. Prema tome, na taj datum izvedenice koje se pozivaju na EONIA-u, LIBOR za GBP ili LIBOR za JPY više neće imati ni obujam ni likvidnost, a središnje druge ugovorne strane više neće poravnavati te transakcije. Na taj datum znatnu likvidnost ne bi trebale imati ni izvedenice koje se pozivaju na LIBOR za USD. Stoga vrste izvedenica koje su trenutačno obuhvaćene obvezom poravnanja i koje se pozivaju na EONIA-u, LIBOR za GBP ili LIBOR za JPY više neće ispunjavati dva uvjeta za primjenu obveze poravnanja iz Uredbe (EU) br. 648/2012, tj. da imaju dostatnu razinu likvidnosti i da ih poravna središnja druga ugovorna strana koja ima odobrenje ili koja je priznata, dok vrste izvedenica koje su trenutačno obuhvaćene obvezom poravnanja i koje se pozivaju na LIBOR za USD više neće ispunjavati jedan uvjet za primjenu obveze poravnanja iz Uredbe (EU) br. 648/2012, tj. da imaju dostatnu razinu likvidnosti. Zbog toga bi te vrste trebalo isključiti iz opsega obveze poravnanja.

(4)

Regulatori i sudionici na tržištu rade na zamjenskim stopama za te valute, a osobito na razvoju novih nerizičnih stopa, koje se sada upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima. Naime, u izradi su nerizična stopa u EUR za eursku kratkoročnu kamatnu stopu (€STR), u USD za osiguranu stopu prekonoćnog financiranja (SOFR), u GBP za prekonoćni prosječni indeks funte sterlinga (SONIA) i u JPY za tokijsku prekonoćnu prosječnu kamatnu stopu (TONA). U kontekstu tržišta OTC izvedenica to sada znači da druge ugovorne strane trguju ugovorima o kamatnim OTC izvedenicama u kojima se poziva na €STR, SOFR, SONIA-u i TONA-u i da određene središnje druge ugovorne strane poravnavaju te ugovore.

(5)

ESMA je obaviještena o vrstama kamatnih OTC izvedenica koje se pozivaju na €STR, SOFR, SONIA-u ili TONA-u za čije poravnanje neke središnje druge ugovorne strane imaju odobrenje. Za svaku tu vrstu ESMA je procijenila kriterije za primjenu obveze poravnanja, uključujući razinu standardizacije, obujam i likvidnost te dostupnost podataka o određivanju cijena. U općem cilju smanjenja sistemskog rizika ESMA je utvrdila vrste kamatnih OTC izvedenica koje se pozivaju na neke od tih nerizičnih stopa koje bi trebale podlijegati obvezi poravnanja u skladu s postupkom utvrđenim u Uredbi (EU) br. 648/2012. Stoga bi te vrste trebalo uključiti u opseg obveze poravnanja.

(6)

Različitim drugim ugovornim stranama u načelu su potrebni različiti vremenski rokovi za uspostavu potrebnih dogovora kako bi počele s poravnanjem svojih kamatnih OTC izvedenica koje podliježu obvezi poravnanja. Međutim, u tom slučaju druge ugovorne strane imale su vremena pripremiti se za prelazak na nove referentne vrijednosti i prestanak EONIA-e, LIBOR-a za EUR, LIBOR-a za GBP ili LIBOR-a za JPY predviđen za kraj 2021., među ostalim i u svojim dogovorima o poravnanju. Druge ugovorne strane koje podliježu obvezi poravnanja kamatnih OTC izvedenica nominiranih u EUR ili GBP ne moraju znatno, ili čak uopće, mijenjati svoje ugovore o poravnanju ili postupke poravnanja kako bi poravnale vrste koje se pozivaju na nove nerizične stope u tim valutama. Naime, ako imaju uspostavljene dogovore o poravnanju kamatnih OTC izvedenica nominiranih u EUR ili GBP, druge ugovorne strane ne moraju uspostavljati ni primjenjivati potpuno nove dogovore o poravnanju kako bi poravnale kamatne OTC izvedenice koje se pozivaju na nerizične stope u tim valutama, kao što su to morale učiniti pri prvom poravnanju kamatnih OTC izvedenica nominiranih u tim valutama. Budući da je poravnanje izvedenica koje se pozivaju na nove nerizične stope dio šire provedbene pripreme za prelazak s EONIA-e i LIBOR-a na nove referentne vrijednosti, nije potrebno dodatno postupno uvođenje da bi se osigurala uredna i pravodobna provedba te obveze. Izmjene zbog uvođenja novih vrsta kamatnih OTC izvedenica koje se pozivaju na nerizične stope i nominirane su u EUR i GBP trebale bi se početi primjenjivati na datum stupanja na snagu ove Uredbe.

(7)

Nastavno na zajedničku izjavu Komisije, ESMA-e, ESB-a (u svojstvu tijela za nadzor banaka) i EBA-e, u kojoj snažno potiču druge ugovorne snage da što prije, a najkasnije do 31. prosinca 2021. prestanu u novim ugovorima upotrebljavati sva dospijeća LIBOR-a kao referentnu kamatnu stopu, druge ugovorne strane morale su se pripremiti za razdoblje kad se više neće moći pozivati na LIBOR za USD, među ostalim i u svojim dogovorima o poravnanju. Na USD se primjenjuju ista razmatranja o mogućnosti drugih ugovornih strana s uspostavljenim dogovorima o poravnanju kamatnih OTC izvedenica nominiranih u određenoj valuti da te dogovore prilagode u relativno kratkom roku kako bi poravnale kamatne OTC izvedenice koje se pozivaju na nerizične stope u istoj valuti, no zbog određenih dodatnih elemenata njihove pripreme za USD slabije su napredovale. Konkretno, središnje druge ugovorne strane nisu još priopćile kad će konvertirati postojeće poravnane kamatne OTC izvedenice koje se pozivaju na LIBOR za USD u kamatne OTC izvedenice koje se pozivaju na SOFR i još nije jasno u kojoj će se mjeri obvezno poravnanje prilagođavati na domaćem tržištu tih izvedenica. Ta dodatna složenost znači da je drugim ugovornim stranama potrebno više vremena da se pripreme za obvezu poravnanja kamatnih OTC izvedenica koje se pozivaju na nerizične stope u USD i da stoga nije potrebno dodatno postupno uvođenje da bi se osigurala uredna i pravodobna provedba te obveze. Izmjene zbog uvođenja nove vrste kamatnih OTC izvedenica koje se pozivaju na nerizičnu stopu i nominirane su u USD trebale bi se početi primjenjivati tri mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(8)

Prestanak EONIA-e, LIBOR-a za GBP i LIBOR-a za JPY predviđen je za kraj 2021. tako da se od 3. siječnja 2022. neće moći trgovati kamatnim OTC izvedenicama koje se pozivaju na te referentne vrijednosti niti ih poravnati. Slično tome, nastavno na zajedničku izjavu Komisije, ESMA-e, ESB-a (u svojstvu tijela za nadzor banaka) i EBA-e, u kojoj snažno potiču druge ugovorne snage da što prije, a najkasnije do 31. prosinca 2021. prestanu u novim ugovorima upotrebljavati sva dospijeća LIBOR-a kao referentnu kamatnu stopu, od drugih ugovornih strana očekuje se da od 3. siječnja 2022. neće trgovati kamatnim OTC izvedenicama koje se pozivaju na LIBOR za USD niti ih poravnavati. Umjesto toga, druge ugovorne strane će od 3. siječnja 2022. trgovati drugim kamatnim OTC izvedenicama ili će ih poravnavati, a to se osobito odnosi na kamatne OTC izvedenice koje se pozivaju na nerizične stope. Ova Uredba stoga bi nakon objave trebala stupiti na snagu bez odgode.

(9)

Prema tome, Delegiranu uredbu (EU) 2015/2205 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(10)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda, koji je ESMA dostavila Komisiji.

(11)

ESMA je provela otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojima se temelji ova Uredba, analizirala moguće povezane troškove i koristi, zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane na temelju članka 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) te se savjetovala s Europskim odborom za sistemske rizike,

(1)

Na temelju članka 7. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 društvo European Chloropicrin Group (ECG) podnijelo je Ujedinjenoj Kraljevini („država članica izvjestiteljica”) 21. prosinca 2014. zahtjev za odobrenje aktivne tvari klorpikrin.

(2)

Na temelju članka 9. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 država članica izvjestiteljica obavijestila je 18. lipnja 2014. podnositelja zahtjeva, ostale države članice, Komisiju i Europsku agenciju za sigurnost hrane („Agencija”) o prihvatljivosti zahtjeva.

(3)

Za tu su aktivnu tvar procijenjeni učinci na zdravlje ljudi i životinja te na okoliš u skladu s člankom 11. stavcima 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 za uporabu koju je predložio podnositelj zahtjeva. Država članica izvjestiteljica 12. prosinca 2017. dostavila je Komisiji i Agenciji nacrt izvještaja o procjeni.

(4)

Na temelju članka 12. stavka 1. te uredbe Agencija je nacrt izvješća o procjeni koji je primila od države članice izvjestiteljice proslijedila podnositelju zahtjeva i ostalim državama članicama te je organizirala javno savjetovanje o njemu.

(5)

Na temelju članka 12. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Agencija je zatražila da podnositelj zahtjeva državama članicama, Komisiji i Agenciji dostavi dodatne informacije.

(6)

Italija je u lipnju 2019. tijekom postupka stručnog pregleda, a nakon obavijesti Ujedinjene Kraljevine o njezinoj namjeri povlačenja iz Unije u skladu s člankom 50. Ugovora o Europskoj uniji, preuzela odgovornost za tu aktivnu tvar kao država članica izvjestiteljica.

(7)

Država članica izvjestiteljica dostavila je Agenciji procjenu dodatnih informacija u obliku ažuriranog nacrta izvješća o procjeni.

(8)

Nacrt izvješća o procjeni pregledale su države članice i Agencija. Agencija je 30. siječnja 2020. Komisiji dostavila svoj zaključak (2) o procjeni rizika za aktivnu tvar klorpikrin.

(9)

Agencija je u svojem zaključku navela da na temelju dostupnih informacija nije mogla dovršiti procjenu rizika za potrošače, primjenitelje, radnike, druge nazočne osobe i stanovništvo te je utvrdila moguće razloge za zabrinutost koji se odnose na podzemne vode, makroorganizme i mikroorganizme u tlu te neciljne člankonošce koji žive u tlu.

(10)

Osim toga, nije se mogla dovršiti procjena rizika za vodene organizme, pčele, neciljne člankonošce koji žive u lišću, gujavice i neciljno kopneno bilje.

(11)

Komisija je pozvala podnositelja zahtjeva da podnese primjedbe na zaključak Agencije te, u skladu s člankom 13. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, na nacrt izvješća o procjeni. Podnositelj zahtjeva podnio je primjedbe, koje su pažljivo razmotrene.

(12)

Komisija je 22. listopada 2021. Stalnom odboru za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje dostavila izvješće o procjeni i nacrt uredbe o neodobravanju aktivne tvari klorpikrin. Komisija je napomenula da se razlozi za zabrinutost koje je utvrdila Agencija nisu mogli ukloniti i da se stoga ne može zaključiti da su mjerila za odobravanje ispunjena.

(13)

Dopisom od 18. siječnja 2022. podnositelj zahtjeva povukao je svoj zahtjev za odobrenje klorpikrina. Klorpikrin stoga ne bi trebalo odobriti.

(14)

Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje mogućnost podnošenja novog zahtjeva za odobrenje klorpikrina u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009.

(15)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(1)

Reviziju financijskih izvještaja Europske središnje banke (ESB) i nacionalnih središnjih banaka država članica čija je valuta euro obavljaju neovisni vanjski revizori koje preporučuje Upravno vijeće ESB-a, a odobrava Vijeće Europske unije.

(2)

Mandat sadašnjih vanjskih revizora središnje banke Bank of Greece, Deloitte Certified Public Accountants S.A., završit će nakon revizije za financijsku godinu 2021. Stoga je potrebno imenovati vanjske revizore od financijske godine 2022.

(3)

Središnja banka Bank of Greece izabrala je društvo Ernst & Young (Hellas) Certified Auditors Accountants S.A. kao svoje vanjske revizore za financijske godine od 2022. do 2026., s mogućnošću produljenja mandata na financijske godine 2027. i 2028.

(4)

Upravno vijeće ESB-a preporučilo je da se društvo Ernst & Young (Hellas) Certified Auditors Accountants S.A. imenuje vanjskim revizorima središnje banke Bank of Greece za financijske godine od 2022. do 2026., s mogućnošću produljenja mandata na financijske godine 2027. i 2028.

(5)

Slijedom preporuke Upravnog vijeća ESB-a Odluku Vijeća 1999/70/EZ (2) trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Vijeće je 6. lipnja 2019. donijelo Odluku (ZVSP) 2019/938 (1).

(2)

Odlukom (ZVSP) 2019/938 za aktivnosti iz njezina članka 1. predviđa se provedbeno razdoblje u trajanju od 36 mjeseci od dana sklapanja sporazuma o financiranju iz njezina članka 3. stavka 3.

(3)

Provedbeni partner, Institut Ujedinjenih naroda za istraživanje razoružanja, zatražio je dvanaestomjesečno produljenje tog provedbenog razdoblja do 10. srpnja 2023., s obzirom na kašnjenje u provedbi projektnih aktivnosti na temelju Odluke (ZVSP) 2019/938 zbog učinka pandemije bolesti COVID-19.

(4)

Nastavak aktivnosti iz članka 1. Odluke (ZVSP) 2019/938 do 10. srpnja 2023. nema nikakvog utjecaja na financijska sredstva do 10. srpnja 2023.

(5)

Odluku (ZVSP) 2019/938 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Vijeće je 17. svibnja 2019. donijelo Odluku (ZVSP) 2019/797 (1).

(2)

Odluka (ZVSP) 2019/797 primjenjuje se do 18. svibnja 2022. Na temelju preispitivanja te odluke, valjanost te odluke trebalo bi produljiti do 18. svibnja 2025., a u njoj utvrđene mjere ograničavanja trebalo bi produljiti do 18. svibnja 2023.

(3)

Odluku (ZVSP) 2019/797 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Vijeće je 7. svibnja 2015. donijelo Odluku (ZVSP) 2015/740.

(2)

U skladu s člankom 12. stavkom 2. Odluke (ZVSP) 2015/740 Vijeće je preispitalo popis osoba koje podliježu mjerama ograničavanja naveden u Prilogu II. toj odluci.

(3)

Vijeće je zaključilo da bi trebalo zadržati mjere ograničavanja protiv jedne osobe navedene u Prilogu II. Odluci (ZVSP) 2015/740 te ažurirati i renumerirati unos za tu osobu.

(4)

Odluku (ZVSP) 2015/740 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Komisija je 6. kolovoza 1999. odlučila pokrenuti postupak utvrđen u članku 108. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) u vezi s potporom isplaćenom na temelju prvotnih ugovora o javnim uslugama („prvotne konvencije”) u korist šest društava koja su tada činila grupu Tirrenia (2).

(2)

Tijekom faze istražnog postupka talijanska tijela zatražila su da se predmet koji se odnosi na grupu Tirrenia razdvoji kako bi se na prvo mjesto stavilo donošenje konačne odluke samo o društvu Tirrenia di Navigazione („Tirrenia”). Taj se zahtjev temeljio na planu talijanskih tijela da se grupa privatizira, počevši s društvom Tirrenia, te njihovoj namjeri da se postupak u vezi s tim društvom ubrza.

(3)

Komisija je prihvatila zahtjev talijanskih tijela te je Odlukom Komisije 2001/851/EZ (3) zaključila postupak koji je pokrenula u vezi s potporom dodijeljenom društvu Tirrenia. Potpora je proglašena spojivom, no talijanska tijela morala su preuzeti određene obveze.

(4)

Odlukom 2005/163/EZ (4) („Odluka iz 2004.”) Komisija je naknadu koja je odobrena u korist društava grupe Tirrenia, osim društva Tirrenia (5), proglasila djelomično spojivom s unutarnjim tržištem, što je uvjetovano time da talijanska tijela ispune određene obveze, i djelomično nespojivom s unutarnjim tržištem. Odluka iz 2004. temeljila se na računovodstvenim podacima za razdoblje od 1992. do 2001. te sadržavala uvjete kojima bi se osigurala spojivost naknade tijekom cijelog trajanja prvotnih konvencija (tj. do 2008.).

(5)

Presudom od 4. ožujka 2009. u predmetima T-265/04, T-292/04 i T-504/04 (6) Opći sud poništio je Odluku iz 2004.

(6)

Odlukom C(2011) 6961 („Odluka iz 2011.”) (7) od 5. listopada 2011. Komisija je pokrenula službeni istražni postupak u pogledu raznih mjera koje je Italija donijela u korist društava bivše grupe Tirrenia. Istražni postupak odnosio se, među ostalim, na naknade koje su isplaćene društvu Saremar – Sardegna Regionale Marittima („Saremar”) za prometovanje na nekoliko linija za pomorski prijevoz od 1. siječnja 2009. i niz drugih mjera odobrenih tom društvu.

(7)

Odluka iz 2011. objavljena je u Službenom listu Europske unije. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe na mjere koje su predmet istražnog postupka.

(8)

Komisija je 7. studenoga 2012. proširila istražni postupak, među ostalim s obzirom na određene mjere potpore koje je regija Sardinija dodijelila društvu Saremar. Komisija je 19. prosinca 2012. donijela izmijenjenu verziju (8) te odluke (Odluka Komisije C(2012) 9452, „Odluka iz 2012.”).

(9)

Odluka iz 2012. objavljena je u Službenom listu Europske unije (9). Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe na mjere koje su predmet istražnog postupka.

(10)

Dopisom od 14. svibnja 2013. regija Sardinija zatražila je od Komisije da iz službenog istražnog postupka pokrenutog na temelju odluka iz 2011. i 2012. izdvoji mjere koje se odnose na društvo Saremar te da im dâ prednost, osobito s obzirom na predstojeću privatizaciju društva.

(11)

Komisija je prihvatila zahtjev sardinijskih tijela i Odlukom Komisije (EU) 2018/261 (10) („Odluka iz 2014.”) zaključila službeni istražni postupak pokrenut u vezi s određenim mjerama koje je regija Sardinija dodijelila društvu Saremar. Četiri od pet mjera koje je regija Sardinija donijela u korist društva Saremar ocijenjeno je u Odluci iz 2014., osim projekta „Bonus Sardo – Vacanza” (vidjeti uvodnu izjavu 29. ove Odluke).

(12)

Saremar i regija Sardinija pokrenuli su tužbu za poništenje Odluke iz 2014. pred Općim sudom. Opći sud odbacio je tu tužbu presudama od 6. travnja 2017. u predmetima T-219/14 (11) i T-220/14 (12). Ni Saremar ni regija Sardinija nisu podnijeli žalbu protiv tih presuda, koje su sada konačne.

(13)

Komisija je Odlukom (EU) 2020/1411 (13) zaključila istražni postupak društava grupe Tirrenia, osim društva Tirrenia, za razdoblje od 1992. do 2008. Komisija je zaključila da potpora dodijeljena za pružanje usluga pomorskog kabotažnog prijevoza čini postojeću potporu, dok je potpora dodijeljena za pružanje usluga međunarodnog pomorskog prijevoza spojiva s Okvirom za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. (14)

(14)

Komisija je Odlukom Komisije (EU) 2020/1412 (15) zaključila službeni istražni postupak u pogledu mjera koje su odobrene društvu Tirrenia i njegovu stjecatelju, društvu CIN, za razdoblje od 2009. do 2020.

(15)

Komisija je Odlukom Komisije (EU) 2021/4268 (16) i Odlukom Komisije (EU) 2021/4271 (17) zaključila službeni istražni postupak u pogledu mjera koje su odobrene društvima Siremar i Toremar i njihovim stjecateljima, za razdoblje od 2009. nadalje.

(16)

Ova Odluka sadržava samo mjere u korist društva Saremar koje su utvrđene u Odluci iz 2011. i Odluci iz 2012., a koje nisu obuhvaćene Odlukom iz 2014., kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 28. i 29. Komisija će u zasebnim odlukama razmotriti sve preostale mjere koje su predmet Odluke iz 2011. i Odluke iz 2012., pod brojem predmeta SA.32014, SA.32015 i SA.32016,. Konkretno, sve te preostale mjere odnose se na druga društva bivše grupe Tirrenia (tj. Caremar i Laziomar).

(17)

Grupa Tirrenia izvorno je bila u vlasništvu Italije preko društva Finanziaria per i Settori Industriale e dei Servizi S.p.A („Fintecna”) (18) i obuhvaćala je šest društava, a to su Tirrenia, Adriatica, Caremar, Saremar, Siremar i Toremar. Ta su društva pružala usluge pomorskog prijevoza na temelju zasebnih ugovora o javnim uslugama sklopljenih s Italijom 1991., koji su bili na snazi dvadeset godina, od siječnja 1989. do prosinca 2008. Društvo Fintecna držalo je 100 % dioničkog kapitala društva Tirrenia. Društvo Tirrenia bilo je stopostotni vlasnik društava Adriatica, Caremar, Siremar, Saremar i Toremar (zajedno „regionalna društva”). Društvo Adriatica, koje je prometovalo na nekoliko linija između Italije i Albanije, Hrvatske, Grčke te Crne Gore, spojeno je 2004. s društvom Tirrenia.

(18)

Svrha je prvotnih konvencija bila zajamčiti redovitost i pouzdanost velikog broja usluga pomorskog prijevoza, koje su se uglavnom odnosile na povezivanje kontinentalnog dijela Italije sa Sicilijom, Sardinijom i drugim manjim talijanskim otocima. Zbog toga je Italija odobrila financijsku potporu u obliku subvencija koje su se izravno isplaćivale svakom od društava grupe Tirrenia.

(19)

Saremar je na temelju prvotne konvencije s državom prometovao isključivo na lokalnim linijama za kabotažni prijevoz između Sardinije i otoka sjeveroistočno i jugozapadno od nje te na međunarodnoj liniji s Korzikom.

(20)

Prvotne konvencije, uključujući one primjenjive na društvo Saremar, produljene su triput.

(21)

Kao prvo, člankom 26. Uredbe br. 207 od 30. prosinca 2008., kodificirane u Zakon br. 14 od 27. veljače 2009., utvrđeno je produljenje prvotnih konvencija, koje su izvorno trebale isteći 31. prosinca 2008., odnosno 31. prosinca 2009.

(22)

Kao drugo, u članku 19.b Uredbe br. 135 od 25. rujna 2009. („Uredba br. 135/2009”), kodificirane u Zakon br. 166 od 20. studenoga 2009. („Zakon iz 2009.”), utvrđeno je da će se, s obzirom na privatizaciju društava grupe Tirrenia, udjeli u regionalnim društvima, osim društva Siremar, na sljedeći način prenijeti s matičnog društva Tirrenia:

(23)

U Zakonu iz 2009. utvrđeno je i da će Italija s društvima Tirrenia i Siremar do 31. prosinca 2009. dogovoriti nove konvencije. Isto tako, regionalne usluge bile bi uključene u nove ugovore o javnim uslugama koje Saremar, Toremar i Caremar trebaju dogovoriti s odgovarajućim regionalnim tijelima do 31. prosinca 2009. (sa Sardinijom i Toskanom), odnosno do 28. veljače 2010. (s Kampanijom i Lacijem). Nove konvencije ili ugovori o javnim uslugama bili bi uključeni u natječaj raspisan zajedno s predmetnim društvima. Novi vlasnici svakog društva zatim će potpisati odgovarajuću konvenciju ili ugovor o javnim uslugama. (20)

(24)

U tu su svrhu Zakonom iz 2009. prvotne konvencije, uključujući onu koja se odnosi na društvo Saremar, dodatno produljene s 1. siječnja 2010. do 30. rujna 2010.

(25)

Konačno, u Zakonu br. 163 od 1. listopada 2010. o izmjeni Uredbe br. 125 od 5. kolovoza 2010. („Zakon iz 2010.”) utvrđeno je daljnje produljenje prvotnih konvencija, uključujući onu koja se odnosi na društvo Saremar, s 1. listopada 2010. do završetka postupka privatizacije društava Tirrenia i Siremar.

(26)

Komisija je Odlukom iz 2014. dvije mjere potpore odobrene društvu Saremar proglasila nespojivima s unutarnjim tržištem, dok je za druge dvije mjere utvrđeno da ne čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Komisija je u tom kontekstu naložila povrat:

(27)

Italija je provela Odluku iz 2014., iako su određeni postupci još uvijek u tijeku u vrijeme donošenja ove Odluke. Konkretno:

(28)

U službenom istražnom postupku pokrenutom odlukama iz 2011. i 2012. ocijenjene su sljedeće mjere:

(29)

Komisija je svojom Odlukom iz 2014. zaključila službeni istražni postupak u pogledu četiri od pet mjera koje je regija Sardinija donijela u korist društva Saremar, a koje su prethodno navedene kao mjera 7. Međutim, time nije donesen zaključak o petoj mjeri: projekt Bonus Sardo – Vacanza (23). Stoga Komisija još nije zauzela stajalište u pogledu društva Saremar o spojivosti mjera 1., 3., 4., 5., 6. i projekta Bonus Sardo – Vacanza s unutarnjim tržištem.

(30)

Komisija podsjeća na to da je sustav ex ante provjera novih mjera potpore koji ona provodi na temelju članka 108. stavka 3. UFEU-a osmišljen radi izbjegavanja dodjele potpore koja je nespojiva s unutarnjim tržištem (24). Kad je riječ o povratu nespojive potpore, Sud dosljedno smatra da ovlasti Komisije da državama članicama naloži vraćanje potpore koju smatra nespojivom s unutarnjim tržištem imaju za cilj ukloniti narušavanje tržišnog natjecanja uzrokovano konkurentskom prednošću primatelja potpore, čime se ponovno uspostavlja stanje koje je prethodilo isplati potpora (25). Ako društvo ne može vratiti potporu, predmetna država članica za provedbu povrata mora pokrenuti likvidaciju tog društva (26), odnosno prekinuti njegovo poslovanje i prodati imovinu po tržišnim uvjetima.

(31)

Drugim riječima, glavni je cilj sustava kontrole državnih potpora sprečavanje dodjele nespojive državne potpore. Stoga je, ako je isplatom nezakonite i nespojive državne potpore narušeno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, potrebno je ponovno uspostaviti stanje koje je postojalo prije narušavanja tržišnog natjecanja, prema potrebi likvidacijom korisnika potpore.

(32)

U tom kontekstu Komisija napominje da se mjere iz uvodnih izjava 28. i 29. koje se još uvijek primjenjuju na društvo Saremar sada u likvidaciji (mjera 1. i projekt Bonus Sardo Vacanza), ili na sljednike društva Saremar nakon privatizacije (mjere 3. i 4.) ili na oboje (mjere 5. i 6.) Međutim, privatizacija društva Saremar nije se odvila kako je opisano i privremeno ocijenjeno u uvodnim izjavama 149. i 150., 238.–246. te 305. i 306. Odluke iz 2012. Umjesto toga društvo Saremar likvidirano je, a za njegovu imovinu i ugovore o javnim uslugama raspisani su zasebni natječaji.

(33)

Prema talijanskom pravu (27), kad se za društvo pokrene postupak likvidacije, njegova se imovina prodaje, a prihodi od prodaje prenose se na vjerovnike u skladu s redoslijedom njihovih potraživanja u popisu potraživanja. U tom kontekstu Komisija najprije treba utvrditi ima li nastavak istražnog postupka povezanog s društvom Saremar ikakvu svrhu. Ako to nije slučaj, mora utvrditi postoji li gospodarski kontinuitet između društva Saremar i nekog drugog društva, na temelju sudske prakse Suda.

(34)

Kad je riječ o društvu Saremar, Komisija najprije navodi da je 15. siječnja 2015., na temelju Odluke iz 2014., u vezi s društvom Saremar pokrenut postupak concordato preventivo i da je imenovan likvidator. Prema talijanskom pravu postupak concordato preventivo postupak je kojim se u pravilu nastoji osigurati nastavak poslovnih djelatnosti. Međutim, Komisija navodi da je u ovom slučaju u vezi s društvom pokrenut postupak concordato preventivo con cessione dei beni, odnosno likvidacijski postupak u dogovoru s vjerovnicima za prodaju imovine društva i ukidanje poslovanja, sa samo privremenim nastavkom djelatnosti. Taj postupak nadzire sudac koji mora odobriti sporazum između vjerovnika. U tom slučaju Komisija navodi da je 22. srpnja 2015. Tribunale di Cagliari odobrio sporazum između vjerovnika društva Saremar, s nastavkom djelatnosti do 31. prosinca 2015. (vidjeti uvodnu izjavu 27.). Komisija stoga smatra da se već podrazumijevalo da će na kraju odabranog postupka društvo Saremar izaći s tržišta.

(35)

Komisija navodi da je društvo Saremar doista prestalo sa svim gospodarskim djelatnostima 31. ožujka 2016. (vidjeti uvodnu izjavu 27.), uključujući usluge trajektnog prijevoza na linijama na kojima je društvo prometovalo na temelju ugovora o javnim uslugama. Ugovor o javnim uslugama otad je povjeren društvu Delcomar. Istodobno su njegova plovila prodana društvu Delcoservizi. Nakon prodaje imovine društva Saremar 22. travnja 2016. Regionalno vijeće Sardinije naložilo je svojom Odlukom br. 24/23 likvidaciju tog društva.

(36)

Osim toga, Italija je ispravno provela Odluku iz 2014., iako sa zakašnjenjem. Potraživanja povezana s državnom potporom u iznosu od 10 824 309,69 EUR, uvećana za kamate na iznos povrata, valjano su evidentirana u popisu potraživanja društva. Od tog se iznosa nakon prodaje imovine društva Saremar samo približno 4,4 milijuna EUR moglo isplatiti Italiji. Međutim, s obzirom na to da postupak u slučaju nesolventnosti društva Saremar dovodi do njegove likvidacije i da društvo više ne obavlja nikakve djelatnosti (28), Komisija je dopisom od 13. rujna 2017., koji je poslan Italiji, privremeno zatvorila postupak povrata.

(37)

S obzirom na navedeno Komisija navodi da društvo Saremar nije obavljalo nikakvu gospodarsku djelatnost već više od pet godina, njegova je imovina prodana, radnici su otpušteni te će ga se izbrisati iz registra trgovačkih društava kad završi postupak likvidacije. Svako moguće narušavanje tržišnog natjecanja ili utjecaj na trgovinu zbog mjera iz uvodnih izjava 28. i 29. završilo je kad je društvo Saremar prestalo sa svojim djelatnostima. Nadalje, potraživanje u vezi s povratom iz Odluke iz 2014. bilo je samo djelomično namireno (za približno 40 % potraživanog iznosa, vidjeti uvodne izjave 27. i 36.)

(38)

U tom kontekstu Komisija napominje da su već ispunjena oba navedena cilja u pogledu kontrole državne potpore i povrata, odnosno sprečavanje dodjele nespojive državne potpore i osiguravanje vraćanja na stanje koje je postojalo prije nego što je državnom potporom koja je nespojiva s unutarnjim tržištem narušeno tržišno natjecanje. Činjenica je da društvo Saremar više nije gospodarski subjekt koji je aktivan na tržištu i već je u postupku likvidacije te bi se potraživanja povezana s državnom potporom mogla samo djelomično namiriti prodajom imovine društva Saremar jer nema dovoljno sredstava. Stoga nastavak istražnog postupka u pogledu društva Saremar nije svrsishodan.

(39)

Kad je riječ o mogućem gospodarskom kontinuitetu između društva Saremar i njegovih sljednika, u skladu sa sudskom praksom mogu se uzeti u obzir sljedeći čimbenici: opseg prijenosa (imovina i obveze, održavanje radne snage, vezana imovina), cijena prijenosa, identitet vlasnika poduzetnika stjecatelja i izvornog poduzetnika, trenutak prijenosa (nakon početka istražnog postupka, pokretanja postupka ili konačne odluke) i gospodarska logika transakcije (29).

(40)

U tom kontekstu Komisija navodi da je kao dio postupka povrata za provedbu Odluke iz 2014. već ocijenila treba li se obveza otplate potpore koja je dodijeljena društvu Saremar proširiti na druge poduzetnike na koje su možda preneseni imovina ili poslovanje korisnika. Naime, u tom postupku povrata Komisija je prihvatila činjenicu da je obveza povrata usmjerena samo na društvo Saremar, isključujući postojanje gospodarskog kontinuiteta s društvima Delcomar ili Delcoservizi (zajedno „sljednici”), i to zbog sljedećih razloga:

(41)

Od privremenog zaključenja predmeta povrata Komisija nije dobila informacije koje bi mogle promijeniti njezino stajalište o ovom pitanju. Stoga se na temelju dostupnih informacija gospodarski kontinuitet između društva Saremar i društva Delcomar ili Delcoservizi, ili oboje, može isključiti. Komisija će i dalje pratiti likvidaciju društva Saremar dok se ono ne izbriše iz trgovačkog registra. Samo će se time omogućiti konačno zaključenje postupka povrata u odnosu na Odluku iz 2014. (31)

(42)

U tom kontekstu, s obzirom na likvidaciju društva Saremar i nepostojanje gospodarskog kontinuiteta s njegovim sljednicima službeni istražni postupak o mjerama o kojima još nije odlučeno i koje su donesene u korist društva Saremar ili njegovih sljednika, pokrenut na temelju članka 108. stavka 2. prvog podstavka UFEU-a, više ne služi nikakvoj svrsi.

(43)

Ova se Odluka ne odnosi niti utječe na bilo koja druga pitanja obuhvaćena Odlukom iz 2011. i Odlukom iz 2012. (32) ni na pitanja na koja zainteresirane strane skrenu pozornost Komisije tijekom istražnog postupka pokrenutog na temelju tih odluka,

(1)

U skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća (2), za proizvode koji su u skladu s mjerodavnim usklađenim normama ili relevantnim dijelovima tih normi na koje se upućuje u Službenom listu Europske unije, pretpostavlja se da su u skladu sa zahtjevima te uredbe obuhvaćenima tim normama ili njihovim dijelovima.

(2)

Uredbom (EU) 2017/745 zamijenjene su direktive Vijeća 90/385/EEZ (3) i 93/42/EEZ (4) počevši od 26. svibnja 2021.

(3)

Provedbenom odlukom C(2021) 2406 (5) Komisija je od Europskog odbora za normizaciju (CEN) i Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju (Cenelec) zatražila reviziju postojećih usklađenih normi za medicinske proizvode izrađenih za potrebe direktiva 90/385/EEZ i 93/42/EEZ te izradu novih usklađenih normi za potrebe Uredbe (EU) 2017/745.

(4)

Na temelju zahtjeva iz Provedbene odluke C(2021) 2406, CEN i Cenelec revidirali su usklađene norme EN 285:2015 i EN ISO 14971:2019, na koje nisu objavljena upućivanja u Službenom listu Europske unije, kako bi se uzela u obzir najnovija tehnička i znanstvena dostignuća i kako bi ih se prilagodilo zahtjevima iz Uredbe (EU) 2017/745. Rezultat toga je donošenje revidirane usklađene norme EN 285:2015+A1:2021 o sterilizaciji i izmjene EN ISO 14971:2019/A11:2021 u usklađenu normu EN ISO 14971:2019 o primjeni upravljanja rizikom za medicinske proizvode.

(5)

Komisija je s CEN-om i Cenelec-om procijenila jesu li usklađene norme EN 285:2015+A1:2021 i EN ISO 14971:2019, kako je izmijenjena normom EN ISO 14971:2019/A11:2021, u skladu sa zahtjevom iz Provedbene odluke C(2021) 2406.

(6)

Usklađene norme EN 285:2015+A1:2021 i EN ISO 14971:2019, kako je izmijenjena normom EN ISO 14971:2019/A11:2021, ispunjavaju zahtjeve koje trebaju ispunjavati, a koji su utvrđeni u Uredbi (EU) 2017/745. Stoga je upućivanja na usklađene norme EN 285:2015+A1:2021 i EN ISO 14971:2019 i njezinu izmjenu primjereno objaviti u Službenom listu Europske unije.

(7)

U Prilogu Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2021/1182 (6) navode se upućivanja na usklađene norme izrađene za potrebe Uredbe (EU) 2017/745.

(8)

Kako bi se osiguralo da su upućivanja na usklađene norme izrađene za potrebe Uredbe (EU) 2017/745 navedena u jednom aktu, upućivanja na usklađene norme EN 285:2015+A1:2021 i EN ISO 14971:2019 i njezinu izmjenu trebalo bi uvrstiti u Provedbenu odluku (EU) 2021/1182.

(9)

Upućivanja na usklađenu normu EN ISO 13485:2016 o sustavima upravljanja kvalitetom i njezinu izmjenu EN ISO 13485:2016/A11:2021 objavljena su u Provedbenoj odluci (EU) 2021/1182. Međutim, ta objava ne sadržava upućivanje na ispravak te norme – EN ISO 13485:2016/AC:2018. Ispravkom se ispravljaju samo formalni aspekti europskog predgovora i informativnih priloga, bez utjecaja na sadržaj usklađene norme. Usklađena norma EN ISO 13485:2016, kako je izmijenjena normom EN ISO 13485:2016/A11:2021 i ispravljena normom EN ISO 13485:2016/AC:2018, ispunjava zahtjeve koje treba ispunjavati, a koji su utvrđeni u Uredbi (EU) 2017/745. Kako bi se osiguralo da se ispravci uvedeni normom EN ISO 13485:2016/AC:2018 primjenjuju za potrebe pretpostavke sukladnosti s relevantnim zahtjevima iz Uredbe (EU) 2017/745, potrebno je upućivanje na taj ispravak uvrstiti u Provedbenu odluku (EU) 2021/1182. Radi pravne sigurnosti upućivanje na ispravak EN ISO 13485:2016/AC:2018 trebalo bi objaviti u Službenom listu Europske unije s retroaktivnim učinkom.

(10)

Provedbenu odluku (EU) 2021/1182 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(11)

Sukladnost s usklađenom normom stvara pretpostavku sukladnosti s odgovarajućim bitnim zahtjevima iz zakonodavstva Unije o usklađivanju od datuma objave upućivanja na tu normu u Službenom listu Europske unije. Ova bi Odluka stoga trebala stupiti na snagu na dan objave,

(1)

U članku 2. Ugovora o Europskoj uniji navedeno je da se Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina.

(2)

U članku 10. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji navedeno je da svaki građanin Unije ima pravo sudjelovati u demokratskom životu Unije. Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) predviđa se, među ostalim, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života (članak 7.), zaštitu osobnih podataka (članak 8.), slobodu izražavanja i informiranja, što uključuje poštovanje slobode i pluralizma medija (članak 11.) te pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje (članak 47.).

(3)

Pravo na slobodu izražavanja i informiranja, kako je utvrđeno u članku 11. Povelje, uključuje pravo na mišljenje te primanje i širenje informacija i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice. Iako to pravo nije apsolutno, svako ograničenje prava mora biti predviđeno zakonom, mora poštovati bit tog prava te su ograničenja moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba (članak 52. stavak 1. Povelje).

(4)

U skladu s člankom 52. stavkom 3. Povelje i Objašnjenjima koja se odnose na Povelju, članku 11. Povelje trebao bi se dati smisao i opseg primjene članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima o slobodi izražavanja i informiranja kako ga tumači Europski sud za ljudska prava. Člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima štiti se sloboda izražavanja i informiranja. Unutar područja primjene Europske konvencije o ljudskim pravima, svako ograničenje mora biti propisano zakonom, mora biti nužno u demokratskom društvu te se mora odrediti u okviru ostvarenja legitimnih ciljeva utvrđenih u članku 10. stavku 2. Europske konvencije o ljudskim pravima.

(5)

Europska konvencija o ljudskim pravima uvodi i pozitivnu obvezu državama ugovornicama da štite slobodu i pluralizam medija te da stvore povoljno okruženje za sudjelovanje u javnim raspravama (1). Sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava podrobnije se utvrđuje kako sloboda izražavanja predstavlja jedan od osnovnih temelja demokratskog društva te se ne primjenjuje samo na informacije ili ideje koje se odobravaju ili smatraju bezazlenima ili nevažnima, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiruju državu ili bilo koji dio stanovništva (2). U okviru sudske prakse detaljnije je pojašnjeno kako „u demokratskom društvu čak i male i neformalne skupine koje vode kampanje […] moraju biti u mogućnosti djelotvorno provoditi svoje aktivnosti” te kako „postoji velik javni interes da se takvim skupinama i pojedincima koji nisu u središtu pozornosti omogući da sudjeluju u javnoj raspravi širenjem informacija i ideja o pitanjima od općeg javnog interesa” (3).

(6)

Novinari imaju važnu ulogu u olakšavanju javne rasprave te širenju i primanju informacija, mišljenja i ideja (4). Neophodno im je pružiti potreban prostor kako bi mogli pridonijeti otvorenoj, slobodnoj i pravednoj raspravi te suzbiti dezinformacije i ostalo manipulativno uplitanje u raspravu, među ostalim aktera iz trećih zemalja. Novinari bi trebali moći djelotvorno provoditi svoje aktivnosti kako bi osigurali da građani imaju pristup pluralizmu mišljenja u europskim demokracijama.

(7)

Borci za ljudska prava imaju i važnu ulogu u europskim demokracijama, posebno u poštovanju temeljnih prava, demokratskih vrijednosti, socijalne uključenosti, zaštite okoliša i vladavine prava. Trebali bi moći aktivno sudjelovati u javnom životu i izraziti svoje mišljenje o pitanjima politike i u postupcima donošenja odluka bez straha od zastrašivanja. Borci za ljudska prava odnose se na pojedince ili organizacije uključene u obranu temeljnih prava i niza drugih prava, uključujući prava u području okoliša i klime, prava žena, prava LGBTIQ osoba, prava osoba manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla, radnička prava ili vjerske slobode.

(8)

U zdravoj i naprednoj demokraciji ljudi bi trebali moći aktivno sudjelovati u javnoj raspravi. Kako bi se osiguralo smisleno sudjelovanje, ljudi bi trebali imati pristup pouzdanim informacijama, što im omogućuje oblikovanje vlastita mišljenja i donošenje vlastite prosudbe u javnom prostoru u kojem se mogu slobodno izraziti različita stajališta.

(9)

Kako bi se potaknuo razvoj takvog okruženja, važno je zaštititi novinare i borce za ljudska prava od očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja (poznatijih kao „strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja”). Ti su sudski postupci očito neosnovani ili u potpunosti ili djelomično neosnovani i sadržavaju elemente zlouporabe koji opravdavaju pretpostavku da je glavna svrha tih sudskih postupaka spriječiti, ograničiti ili kazniti javno sudjelovanje. Naznake takve zlouporabe jesu nerazmjerna, pretjerana ili neopravdana narav tužbe ili njezinih dijelova, postojanje višestrukih tužbi koje je tužitelj podnio u vezi sa sličnim stvarima, zastrašivanje, uznemiravanje ili prijetnje koje upućuju tužitelj ili njegovi predstavnici prije pokretanja očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka. Ti postupci predstavljaju zlouporabu sudskih postupaka i uzrokuju nepotrebna opterećenja za sudove jer im cilj nije postizanje pravde, nego uznemiravanje i ušutkavanje tuženika. Dugi postupci stvaraju opterećenja za nacionalne pravosudne sustave.

(10)

Očito neosnovani ili zlonamjerni sudski postupci protiv javnog sudjelovanja mogu poprimiti brojne oblike pravnih zlouporaba, uglavnom u građanskim i kaznenim stvarima, ali i u području upravnog prava, te se mogu temeljiti na različitim osnovama.

(11)

Takve sudske postupke često pokreću moćni pojedinci ili subjekti (primjerice, interesne skupine, korporacije i državni organi) u pokušaju da utišaju javnu raspravu. Često uključuju neravnotežu moći između stranaka, pri čemu je tužitelj na višem položaju od tuženika, primjerice ima veću financijsku ili političku moć. Iako nije neophodna sastavnica očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka, neravnoteža moći, ako postoji, dovodi do značajnog povećanja štetnih učinaka, kao i odvraćajućih učinaka sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja.

(12)

Očito neosnovani ili zlonamjerni sudski postupci protiv javnog sudjelovanja mogu negativno utjecati na vjerodostojnost i ugled tuženika, posebice novinara i boraca za ljudska prava, te iscrpiti njihove financijske i ostale resurse. Mogu imati štetne psihološke posljedice na ciljane osobe ili članove njihovih obitelji. Očito neosnovani ili zlonamjerni sudski postupci protiv javnog sudjelovanja ugrožavaju sposobnost novinara ili boraca za ljudska prava da provode svoje aktivnosti. Zbog takvih postupaka objava informacija o pitanjima od javnog interesa može biti odgođena ili u potpunosti spriječena. Postojanje takvih postupaka može u širem smislu imati odvraćajući učinak, posebice na rad novinara i boraca za ljudska prava, pridonoseći autocenzuri u očekivanju mogućih budućih sudskih postupaka, što dovodi do osiromašenja javne rasprave na štetu društva u cjelini. Trajanje postupaka, financijski pritisak i prijetnja kaznenim sankcijama predstavljaju moćna sredstva za zastrašivanje i ušutkavanje kritičara.

(13)

Osobe na koje su usmjereni očito neosnovani ili zlonamjerni sudski postupci protiv javnog sudjelovanja često se suočavaju s višestrukim sudskim postupcima istodobno i u različitim nadležnostima. Sudski postupci pokrenuti u nadležnosti jedne od država članica protiv osoba koje imaju prebivalište u drugoj državi članici obično su složeniji i skuplji za tuženika. Tužitelji u očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja mogu upotrijebiti postupovne alate kako bi produljili trajanje i povećali troškove postupka te mogu pokrenuti postupak u nadležnosti suda koji smatraju povoljnim za predmet, umjesto suda koji je u najboljem položaju da odluči o tužbenom zahtjevu.

(14)

U Europskoj uniji raste broj očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja. Prema nedavnim studijama (5) ti se postupci sve češće pokreću među državama članicama.

(15)

Europski parlament u svojoj je rezoluciji od 25. studenoga 2020. (6) osudio upotrebu strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja za ušutkavanje ili zastrašivanje istraživačkih novinara i medija te za stvaranje ozračja straha povezanog s njihovim izvješćivanjem o određenim temama, pozivajući Komisiju da podnese prijedlog o sprečavanju takvih tužbi. U Rezoluciji (7) od 11. studenoga 2021. o jačanju demokracije te slobode i pluralizma medija u EU-u: neprikladna upotreba mjera građanskog i kaznenog prava za ušutkavanje novinara, nevladinih organizacija i civilnog društva, Europski parlament ponovno je naglasio raširenost te pojave i potrebu za djelotvornim zaštitnim mjerama za žrtve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja širom Unije.

(16)

Platforma Vijeća Europe za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara (8) izvješćuje i o sve većem broju upozorenja o ozbiljnim prijetnjama sigurnosti novinara i slobodi medija u Europi, uključujući višestruke slučajeve pravosudnog zastrašivanja. U godišnjem izvješću za 2021. partnerskih udruga Platforme Vijeća Europe za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara istaknuto je znatno povećanje upozorenja povezanih sa strateškim tužbama protiv javnog savjetovanja prijavljenih 2020. u odnosu na prethodnu godinu, u smislu broja upozorenja i nadležnosti dotičnih država članica Vijeća Europe (9). U Preporuci od 13. travnja 2016. o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih aktera (10) Vijeće Europe preporučilo je svojim državama članicama da poduzmu potrebne zakonodavne i/ili druge mjere kako bi spriječile neosnovanu, uznemirujuću ili zlonamjernu upotrebu zakona i pravnog postupka s ciljem zastrašivanja i ušutkavanja novinara i drugih medijskih aktera.

(17)

U izvješćima Komisije o vladavini prava za 2020. (11) i 2021. (12) naglašava se da se u nizu država članica novinari i ostali uključeni u zaštitu javnog interesa sve češće suočavaju s prijetnjama i napadima različitih oblika, uključujući podnošenje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, a koji su povezani s njihovim publikacijama i radom.

(18)

Očit primjer upotrebe sudskih postupaka protiv javnog savjetovanja u Uniji novinarka je Daphne Caruana Galizia, protiv koje je u trenutku ubojstva bilo pokrenuto više od 40 građanskih i kaznenih postupaka za djela uvrede i klevete povezanih s njezinim istraživačkim radom.

(19)

U akcijskom planu za europsku demokraciju (13), koji je Komisija predstavila 3. prosinca 2020., naglašava se temeljna uloga slobodnih i pluralističkih medija u demokracijama, kao i važnost civilnog društva. Ističe se, među ostalim, važna uloga neovisnih i pluralističkih medija u omogućivanju građanima da donesu utemeljene odluke te u borbi protiv manipuliranja informacijama i uplitanja u informacijski prostor, uključujući dezinformacije. U tom je kontekstu Komisija već donijela Preporuku (EU) 2021/1534 o jamčenju zaštite, sigurnosti i jačanja položaja novinara i drugih medijskih djelatnika u Europskoj uniji (14). Cilj je Preporuke svim medijskim djelatnicima na internetu i izvan njega zajamčiti sigurnije radne uvjete, koji nisu obilježeni strahom i zastrašivanjem. Uzimajući u obzir povećanu prijetnju slobodi medija i sudjelovanju javnosti koju predstavljaju očito neosnovani ili zlonamjerni sudski postupci protiv javnog sudjelovanja, Unija bi trebala razviti dosljedan i djelotvoran pristup suzbijanju takvih postupaka. Ovom se Preporukom nadopunjuje Preporuka (EU) 2021/1534 jer uključuje posebne preporuke o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja. Njome se nadilazi zaštita novinara i drugih medijskih djelatnika te su u njezino područje primjene uključeni borci za ljudska prava. Ova bi Preporuka trebala odgovoriti na specifičnu prijetnju koju predstavljaju očito neosnovani ili zlonamjerni sudski postupci protiv javnog sudjelovanja i time poduprijeti pravilno funkcioniranje sustava provjere i ravnoteže u zdravoj demokraciji. Trebala bi državama članicama pružati smjernice za poduzimanje djelotvornih, primjerenih i proporcionalnih mjera kako bi riješile problem takvih postupaka te osigurale, posebice u ovom kontekstu, zaštitu novinara i boraca za ljudska prava. Preporučene mjere trebale bi uključivati jačanje informiranja i razvijanje stručnog znanja, posebice među pravnim stručnjacima i osobama koje su mete očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja kako bi se osiguralo da potpora bude dostupna onima na koje su usmjereni takvi postupci te kako bi se podržalo pojačano praćenje.

(20)

Kako bi pružile djelotvornu zaštitu od očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja i spriječile da ta pojava uzme maha u Uniji, države članice trebale bi osigurati da njihovi pravni okviri kojima se uređuju građanski, kazneni, trgovački i upravni postupci osiguraju nužne zaštitne mjere za rješavanje problema takvih postupaka, uz potpuno poštovanje demokratskih vrijednosti i temeljnih prava, uključujući pravo na pošteno suđenje i pravo na slobodu izražavanja. Kako bi pružile dosljednu i učinkovitu zaštitu od očito neosnovanih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja, države članice trebale bi nastojati osigurati dostupnost ranog odbacivanja tužbi. Trebale bi nastojati predvidjeti i druga pravna sredstva protiv zlonamjernih sudskih postupaka, odnosno odluku o troškovima, kako bi se tužitelju koji je pokrenuo zlonamjerni sudski postupak protiv javnog sudjelovanja moglo naložiti snošenje svih troškova postupka, naknade štete nanesene svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja je pretrpjela štetu kao rezultat zlonamjernog sudskog postupka protiv javnog sudjelovanja te mogućnost izricanja djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija stranki koja je pokrenula zlonamjerni sudski postupak protiv javnog sudjelovanja. Glavni cilj davanja mogućnosti sudovima da izriču sankcije jest odvraćanje mogućih tužitelja od pokretanja zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja. Takve sankcije trebale bi biti razmjerne utvrđenim elementima zlouporabe. Pri utvrđivanju iznosa sankcija sudovi bi mogli uzeti u obzir mogućnost štetnih i odvraćajućih učinaka sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja, uključujući one povezane s naravi tužbe, postojanjem višestrukih ili usklađenih postupaka koje je tužitelj pokrenuo o sličnim stvarima ili pokušajima zastrašivanja ili uznemiravanja tuženika ili upućivanja prijetnji tuženiku.

(21)

Države članice trebale bi nastojati u svoje nacionalno zakonodavstvo uključiti slične zaštitne mehanizme za domaće predmete, kao što su oni uvršteni u instrumente Unije kojima se nastoji riješiti problem očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja za građanske stvari s prekograničnim implikacijama. Time bi se osigurala dosljedna i učinkovita zaštita od takvih sudskih postupaka te bi se pridonijelo sprečavanju širenja te pojave u Uniji.

(22)

Države članice trebale bi posebno preispitati svoje pravne okvire primjenjive na klevetu kako bi osigurale da tužitelji ne upotrebljavaju postojeće pojmove i definicije protiv novinara ili boraca za ljudska prava u kontekstu očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja.

(23)

Kako bi se spriječio odvraćajući učinak na javnu raspravu, države članice trebale bi osigurati da sankcije protiv klevete ne budu previsoke i neproporcionalne. Trebale bi obratiti posebnu pozornost na smjernice i preporuke Vijeća Europe (15) koje se odnose na pravni okvir za klevetu, posebice kazneno pravo. U tom se kontekstu države članice potiče da uklone zatvorske kazne za klevetu iz svojih pravnih okvira. U svojoj Rezoluciji 1577 (2007.) (16) Parlamentarna skupština Vijeća Europe pozvala je one države članice koje još uvijek predviđaju zatvorske kazne za klevetu da ih ukinu bez odgode, čak i ako one nisu stvarno izrečene. Države članice potiče se i da daju prednost upotrebi upravnog i građanskog prava za rješavanje slučajeva klevete, pod uvjetom da te odredbe imaju manje represivan učinak od odredaba kaznenog prava (17).

(24)

Iz perspektive kaznenog prava rješavanje postupka zbog klevete trebalo bi se upotrebljavati isključivo kao krajnje rješenje, a umjesto toga trebala bi se dati prednost odgovorima putem upravnog ili građanskog prava u skladu sa smjernicama međunarodnih organizacija. Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda (18) i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (19) preporučile su uklanjanje klevete iz statuta kaznenog prava. Slično tome, Vijeće Europe izrazilo je suzdržanost u ovom kontekstu (20).

(25)

Pravo na zaštitu osobnih podataka dodatno je konkretizirano u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (21). Pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo. U članku 85. Opće uredbe o zaštiti podataka predviđa se da države članice zakonom usklađuju pravo na zaštitu osobnih podataka s pravom na slobodu izražavanja i informiranja, što uključuje obradu u novinarske svrhe i svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja.

(26)

Države članice trebale bi poticati samoregulatorna tijela i udruženja pravnih stručnjaka da, prema potrebi, s ovom Preporukom usklade svoje deontološke standarde, uključujući kodekse ponašanja. Države članice trebale bi i osigurati da, prema potrebi, deontološki standardi kojima se nastoji obeshrabriti pravne stručnjake ili im zabraniti djelovanja koja bi mogla predstavljati zlouporabu postupka ili zlouporabu njihovih drugih profesionalnih odgovornosti prema integritetu pravnog postupka i odgovarajuće stegovne sankcije obuhvaćaju očito neosnovane ili zlonamjerne sudske postupke protiv javnog sudjelovanja. To bi trebalo biti popraćeno odgovarajućim informiranjem i osposobljavanjem kako bi se povećalo znanje o postojećim deontološkim standardima relevantnima za očito neosnovane ili zlonamjerne sudske postupke protiv javnog sudjelovanja i njihova učinkovitost.

(27)

Pravni stručnjaci ključni su akteri u očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja jer zastupaju stranke, kazneno progone pojedince ili rješavaju sporove. Stoga je ključno da za to imaju potrebna znanja i vještine. Države članice trebale bi poduprijeti te pravne stručnjake i ponuditi im mogućnosti osposobljavanja. Osposobljavanje bi moglo znatno pridonijeti širenju njihova znanja i povećanju kapaciteta za otkrivanje očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja, uključujući one povezane s trećim zemljama, te primjereno reagiranje na njih. Takvo osposobljavanje trebalo bi biti namijenjeno sudskom i pravosudnom osoblju na svim razinama sudstva, uključujući suce, tužitelje, osoblje suda i tužiteljstva, kao i sve ostale pravosudne djelatnike koji su povezani sa sudstvom ili na neki drugi način sudjeluju u radu pravosuđa, bez obzira na definiciju u nacionalnom pravu, pravni status ili unutarnju organizaciju, na regionalnim ili lokalnim razinama, na kojima se očito neosnovani ili zlonamjerni sudski postupci protiv javnog sudjelovanja mogu pokrenuti u prvom stupnju. Takvo osposobljavanje trebalo bi biti usmjereno i na ostale pravne stručnjake, kao što su kvalificirani odvjetnici. Razvoj lokalnih kapaciteta za osposobljavanje može pridonijeti dugoročnoj održivosti osposobljavanja.

(28)

Širenje osposobljavanja na novinare, članove vijeća za tisak, medijske stručnjake i borce za ljudska prava pomoglo bi im da prepoznaju kad su suočeni s takvim sudskim postupcima te bi im pružilo ključne pravne vještine kako bi smanjili rizik od izlaganja očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja ili bi im osiguralo veću razinu znanja kako bi se bolje nosili s njima. Moglo bi im se omogućiti uključivanje u pouzdano izvješćivanje o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja. Osposobljavanje novinara trebalo bi se odnositi i na etičke standarde i smjernice koje su odredila nacionalna vijeća za tisak ili medije. Kako bi se pridonijelo sveukupnoj izgradnji kapaciteta i kako bi se ojačao institucijski odgovor na očito neosnovane ili zlonamjerne sudske postupke protiv javnog sudjelovanja, takvo osposobljavanje moglo bi uključivati i tijela za zaštitu podataka, nacionalne institucije za ljudska prava, institucije pučkih pravobranitelja i državna regulatorna tijela za medije.

(29)

Pružatelji pravnog osposobljavanja i udruženja pravnih stručnjaka u dobroj su prilici pružiti osposobljavanje o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja te utvrditi ciljeve takvog osposobljavanja i procijeniti najprikladniju metodologiju osposobljavanja. Osposobljavanje koje pravni stručnjaci pružaju drugim pravnim stručnjacima omogućuje svima da uče u skupini, bolje razmjenjuju iskustva i jačaju uzajamno povjerenje. Trebalo bi poticati razmjene relevantnih praksi na europskoj razini, uključujući potporu Komisije i sudjelovanje Europske mreže za pravosudno osposobljavanje (EJTN). Uključenost pravnih stručnjaka i njihovih profesionalnih udruženja, od pripreme analize potreba do vrednovanja rezultata, od iznimne je važnosti za osiguravanje djelotvornosti i održivosti aktivnosti osposobljavanja.

(30)

Osposobljavanje bi se trebalo odnositi na slobodu izražavanja i informiranja i druga temeljna prava u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i nacionalnim zakonodavstvom te bi trebalo uključivati praktične smjernice o tome kako primijeniti relevantnu sudsku praksu, o ograničenjima temeljnih prava i njihovoj međusobnoj povezanosti, uključujući slobodu izražavanja, postupovna jamstva i druge relevantne odredbe nacionalnog zakonodavstva. Trebalo bi uzeti u obzir priručnik Vijeća Europe za pravne stručnjake o zaštiti prava na slobodu izražavanja u skladu s EKLJP-om (22).

(31)

Osposobljavanje bi se, među ostalim, trebalo odnositi na zaštitu osobnih podataka koji se mogu upotrebljavati za pokretanje očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja. Trebalo bi se odnositi i na manipuliranje informacijama i uplitanje, uključujući dezinformacije.

(32)

U okviru osposobljavanja trebalo bi razmotriti nacionalni pravni okvir i kontekst. Kombiniranjem tih elemenata sa smjernicama koje je izradilo Vijeće Europe, svjedočenjima osoba koje su bile mete očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja i najboljim primjerima iz prakse drugih država članica moglo bi se pridonijeti uspješnom ostvarivanju ciljeva učenja povezanih s osposobljavanjem o očito neosnovanim ili zlonamjernim postupcima protiv javnog sudjelovanja. Osposobljavanje se može upotrijebiti i za razmjenu najboljih primjera iz prakse drugih država članica.

(33)

Kako bi osposobljavanje o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja doprlo do šire publike i osiguralo snažniju podršku, potrebno je na najbolji mogući način iskoristiti nove tehnologije, uključujući osposobljavanje putem interneta. Pristup e-resursima, najnovijim materijalima i alatima za samostalno učenje o relevantnom zakonodavstvu i smjernicama predstavljao bi neke od povlastica koje proizlaze iz takvih aktivnosti osposobljavanja.

(34)

Kako bi se potaknula sinergija sa sličnim inicijativama u području osposobljavanja pravnih stručnjaka, moduli osposobljavanja o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja mogli bi biti uključeni u osposobljavanja o srodnim temama, kao što je sloboda izražavanja i pravna etika. Trebalo bi poticati upotrebu postojećih materijala i praksi u osposobljavanju, kao što su one koje se promiču na europskom portalu e-pravosuđe, Unesco-ov globalni paket instrumenata za pravosudne aktere (23) te internetski tečajevi Vijeća Europe u okviru programa HELP (Obrazovanje o ljudskim pravima za pravne stručnjake – Human Rights Education for Legal Professionals) (24).

(35)

Uključivanje očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja u obrazovne programe za pravo i novinarstvo pomoglo bi pravnim stručnjacima i novinarima da steknu bolja znanja o tome kako prepoznati takve postupke i posebna znanja o tome kako reagirati na odgovarajući način te bi se pružila potpora razvoju stručnosti i stručnih kompetencija među predavačima. To bi se moglo podučavati dodatnim tečajevima i seminarima tijekom zadnje godine studijskog programa na institucijama visokoškolskog obrazovanja, primjerice studentima prava i novinarstva.

(36)

Države članice trebale bi podupirati informativne kampanje o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja koje organiziraju, među ostalim, nacionalni subjekti, uključujući nacionalne institucije za ljudska prava i organizacije civilnog društva.

(37)

Komunikacijske aktivnosti o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja mogu biti u obliku publikacija, poruka, javnih sastanaka, konferencija, radionica i internetskih seminara.

(38)

Osobe koje su mete očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja često imaju poteškoća u pronalaženju informacija o dostupnim resursima za potporu. Kako bi se olakšala identifikacija subjekata ili tijela koja mogu pružiti pomoć u pogledu očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka i kako bi se osigurala djelotvorna potpora u borbi protiv takvih postupaka, informacije bi se trebale prikupiti i biti dostupne na jednom mjestu te biti besplatne i lako dostupne. U tu bi svrhu svaka država članica trebala uspostaviti jednu nacionalnu kontaktnu točku za prikupljanje i razmjenu informacija o dostupnim resursima.

(39)

Temeljni cilj aktivnosti informiranja o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja trebalo bi biti ukazivanje na važnost javnog prostora koji omogućuje demokratsko sudjelovanje te pristup građana pluralizmu mišljenja i pouzdanim i nepristranim informacijama.

(40)

Kako bi se osigurala njihova djelotvornost, informativne kampanje trebale bi biti usklađene s nacionalnim kontaktnim točkama i drugim nadležnim tijelima. Trebale bi i nastojati uspostaviti sinergiju s informativnim kampanjama o kompatibilnim temama, kao što su one usmjerene na poticanje otvorene, slobodne i pravedne rasprave i zaštitu prava na slobodu izražavanja te bi ih trebalo integrirati u aktivnosti informiranja koje promiču aktivno sudjelovanje građana, pluralizam mišljenja i pristup pouzdanim informacijama. Prema potrebi, trebale bi nastojati uspostaviti sinergiju i s izgradnjom otpornosti u okviru medija, informacijskom pismenošću, novinarskim standardima i provjeravanjem činjenica u kontekstu dezinformacija, manipuliranja informacijama i uplitanja, među ostalim ona iz inozemstva. Ciljna skupina može, među ostalim, uključivati specifične skupine kao što su medijski stručnjaci, pravni stručnjaci i članovi organizacija civilnog društva, komunikacijski stručnjaci, akademici, skupine za strateško promišljanje, političari, državni službenici, javna tijela i privatne korporacije.

(41)

Države članice trebale bi osigurati, na bilo koji način koji smatraju prikladnim, dostupnost informacija o postupovnim jamstvima i ostalim zaštitnim mjerama predviđenima njihovim nacionalnim pravnim okvirima, uključujući informacije o subjektima ili tijelima koje je moguće kontaktirati radi pomoći u suzbijanju očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja.

(42)

Takvi resursi za potporu mogu uključivati odvjetnička društva koja pro bono brane osobe koje su mete očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja, pravne klinike sveučilišta koje osiguravaju takvu potporu, organizacije koje evidentiraju i izvješćuju o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja te organizacije koje pružaju financijsku i drugu podršku osobama koje su mete očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka.

(43)

Osobe koje su mete očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja moraju biti primjereno pripremljene za suočavanje s takvim postupcima. Zato je potrebno razviti kapacitete u državama članicama kako bi se pružila potpora onima koji su mete takvih postupaka. Države članice trebale bi ponuditi financijska sredstva organizacijama koje pružaju smjernice i potporu osobama koje su mete očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka te promicati financiranje dostupno na razini Unije.

(44)

Kako bi se ta pojava uspješnije suzbila, nužno je sustavnije praćenje očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja. Prikupljeni podaci trebali bi sadržavati dovoljno informacija za tijela i ostale relevantne dionike kako bi je kvantificirali i bolje razumjeli, među ostalim i radi pružanja potrebne potpore osobama koje su mete takvih postupaka. Uzimajući u obzir svoje institucijske odredbe o pravosudnoj statistici (25), države članice trebale bi prikupljanje i objedinjavanje podataka o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja koji su pokrenuti na nacionalnim sudovima povjeriti jednom tijelu ili više njih. Ta tijela mogu prikupljati podatke od nekoliko dionika. Kako bi se olakšalo prikupljanje podataka, tijela kojima je povjereno prikupljanje podataka mogu uspostaviti kontaktne točke kako bi pravosudna tijela, profesionalne organizacije, nevladine organizacije, borci za ljudska prava, novinari i ostali dionici mogli razmjenjivati podatke o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima. Države članice trebale bi jednom od tih tijela povjeriti koordinaciju informacija i izvješćivanje Komisije o objedinjenim podacima prikupljenima na nacionalnoj razini, počevši od kraja 2023. Države članice trebale bi osigurati odgovornost u pogledu podataka. U tu bi svrhu trebale osigurati da postupak prikupljanja podataka bude u skladu s profesionalnim standardima i da tijela kojima je povjereno prikupljanje podataka i statistika raspolažu dovoljnom autonomijom. Trebalo bi poštovati zahtjeve o zaštiti podataka.

(45)

Države članice pri povjeravanju prikupljanja i priopćavanja podataka tijelima mogle bi razmotriti uspostavu sinergija s relevantnim instrumentima u području vladavine prava i zaštite temeljnih prava. Ako su osnovane, nacionalne institucije za ljudska prava mogu imati važnu ulogu, kao i drugi subjekti, kao što su uredi pravobranitelja, tijela za ravnopravnost, ali mogu biti relevantna i nadležna tijela, kao što su ona određena u skladu s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća (26). Nacionalne kontaktne točke koje pružaju pregled resursa za potporu i subjekti ili tijela kojima je povjereno prikupljanje i priopćavanje podataka mogli bi biti smješteni u istoj organizaciji, uzimajući u obzir zahtjeve i kriterije opisane u ovoj Preporuci.

(46)

Tijela kojima je povjereno prikupljanje podataka trebala bi objavljivati informacije o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja i to u pristupačnom obliku na svojim internetskim stranicama i, ako je potrebno, putem drugih odgovarajućih alata. Pritom bi trebala osigurati da se u potpunosti poštuju temeljna prava, uključujući pravo na privatnost i na zaštitu osobnih podataka onih pojedinaca koji su uključeni u očito neosnovane ili zlonamjerne sudske postupke protiv javnog sudjelovanja.

(47)

Kako bi se odredilo trajanje postupaka koji se odnose na očito neosnovane ili zlonamjerne sudske postupke, trebalo bi, kad god je to moguće, prikupiti detaljne informacije o događajima, radnjama ili djelovanjima zbog kojih takvi postupci započinju ili završavaju, kao i datumima kad su se dogodili. Prema potrebi, prikupljeni podaci bi trebali obuhvaćati i informacije o kontekstu predmeta, primjerice ako su prethodno zabilježeni slučajevi ponavljanja sudskog postupka protiv istog tuženika ili ako ih je pokrenuo isti tužitelj.

(48)

Stručna skupina EU-a protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja koju je osnovala Komisija (27) mogla bi, prema potrebi, podupirati razvoj usporedivih kriterija u državama članicama, koje lako mogu primijeniti tijela kojima je povjereno prikupljanje i priopćavanje podataka o očito neosnovanim ili zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog sudjelovanja.

(49)

Stručna skupina EU-a protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja podupire razmjenu i širenje praksi i znanja među stručnjacima iz prakse o pitanjima povezanima s navedenim tužbama. Mogla bi, među ostalim, pružiti tehničku pomoć tijelima pri uspostavljanju kontaktnih točaka, razvoju materijala za osposobljavanje i organizaciji pravne pomoći.

(50)

Cilj programa Građani, jednakost, prava i vrijednosti, koji je uspostavljen Uredbom (EU) 2021/692 Europskog parlamenta i Vijeća (28), zaštita je i promicanje prava i vrijednosti kako su utvrđeni Ugovorima i Poveljom. Kako bi se demokratska društva utemeljena na vladavini prava održala i dodatno razvijala, programom Građani, jednakost, prava i vrijednosti predviđa se, među ostalim, mogućnost financiranja aktivnosti povezanih s izgradnjom kapaciteta i informiranjem o Povelji, uključujući o slobodi izražavanja. Programom Pravosuđe, koji je uspostavljen Uredbom (EU) 2021/692 (29), predviđa se, među ostalim, mogućnost financiranja aktivnosti povezanih s pravosudnim osposobljavanjem, radi jačanja zajedničke pravosudne kulture te kulture koja se temelji na vladavini prava, kao i podupiranja i promicanja dosljedne i djelotvorne provedbe pravnih instrumenata Unije relevantnih u kontekstu Programa,

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

(1)

Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu („Agencija”) je ovlaštena provoditi administrativne istrage, preddisciplinske i disciplinske postupke te postupke suspenzije, u skladu s Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske unije utvrđenima u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (3) („Pravilnik o osoblju”), i s Odlukom upravnog odbora 26/2018 od 25. listopada 2018. o donošenju provedbenih odredbi o provođenju administrativnih istraga i disciplinskih postupaka. Ako je to potrebno, o predmetima obavještava i OLAF.

(2)

Osoblje Agencije dužno je prijaviti moguća nezakonita djelovanja, uključujući prijevare i korupciju, koja su štetna za interese Unije. Osoblje je dužno prijaviti i ponašanja koja se odnose na obavljanje profesionalnih dužnosti koja mogu predstavljati ozbiljno nepoštovanje obveza dužnosnika Unije. To je uređeno Odlukom upravnog odbora 17/2019 od 18. srpnja 2019. o Frontexovim smjernicama o zviždačima.

(3)

Agencija je uvela politiku za djelotvorno sprječavanje i rješavanje stvarnih ili mogućih slučajeva psihološkog ili seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, kako je utvrđeno Odlukom upravnog odbora 16/2019 od 18. srpnja 2019. o donošenju provedbenih mjera u skladu s Pravilnikom o osoblju. Odlukom je utvrđen neformalni postupak u skladu s kojim se navodna žrtva uznemiravanja može obratiti „povjerljivim” savjetnicima Agencije.

(4)

Agencija može provoditi i istrage mogućih povreda sigurnosnih pravila za klasificirane podatke Europske unije („EUCI”) na temelju svojih sigurnosnih pravila za zaštitu klasificiranih podataka EU-a.

(5)

Agencija podliježe unutarnjoj i vanjskoj reviziji svojih aktivnosti, uključujući reviziju koju provodi Europski revizorski sud. Unutarnje revizije provodi Odjel za unutarnju reviziju Agencije osnovan Odlukom upravnog odbora 43/2020 od 9. prosinca 2020. o donošenju izmijenjene organizacijske strukture Agencije i odgovarajuće odluke izvršnog direktora u skladu s člankom 80. Odluke upravnog odbora 19/2019 od 23. srpnja 2019. o donošenju Financijske uredbe Frontexa.

(6)

Agencija obrađuje vanjske pritužbe, posebno one zaprimljene u kontekstu mehanizma za podnošenje pritužbi uspostavljenog u skladu s člankom 111. Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži radi praćenja i osiguravanja poštovanja temeljnih prava u svim aktivnostima Agencije.

(7)

Sudionici u aktivnostima Frontexa obvezni su prijaviti ozbiljne incidente u skladu s člankom 38. stavkom 3. točkom (h) Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži i Odlukom izvršnog direktora od 19. travnja 2021. o standardnom operativnom postupku – Izvješćivanje o ozbiljnim incidentima (4). Agencija je uspostavila i nadzorni mehanizam kojim se prati kako statutarno osoblje primjenjuje odredbe Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži o upotrebi sile, uključujući pravila o izvješćivanju i posebnim mjerama, kao što su one stegovne naravi, u vezi s upotrebom sile tijekom raspoređivanja; To je uređeno Odlukom upravnog odbora 7/2021 od 20. siječnja 2021. o uspostavi nadzornog mehanizma kojim se prati kako statutarno osoblje stalnih snaga europske granične i obalne straže primjenjuje odredbe Uredbe o upotrebi sile. Agencija prati kako osoblje dugoročno upućeno u Agenciju iz država članica, osoblje kratkoročno raspoređeno iz država članica i osoblje koje čini pričuvu za brzu reakciju za brze intervencije na granicama upotrebljava silu u operativnim aktivnostima Frontexa u skladu s relevantnom odlukom izvršnog direktora.

(8)

U kontekstu takvih administrativnih istraga, revizija, ispitivanja pritužbi i istraga, izvješćivanja o ozbiljnim incidentima i aktivnosti praćenja Agencija surađuje s nadležnim tijelima država članica (5) te drugim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije.

(9)

Agencija može surađivati s nadležnim tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama bilo na njihov zahtjev bilo na vlastitu inicijativu.

(10)

Agencija sudjeluje u predmetima pred Sudom Europske unije i nacionalnim sudovima kada uputi neki predmet Sudu, brani odluku koju je donijela, a koja se osporava pred Sudom, ili intervenira u predmetima bitnima za svoje zadaće. U tom kontekstu, Agencija će možda morati čuvati povjerljivost osobnih podataka sadržanih u dokumentima koje su pribavile stranke ili intervenijenti.

(11)

Kako bi izvršila svoje zadaće, Agencija prikuplja i obrađuje informacije i nekoliko kategorija osobnih podataka, uključujući identifikacijske podatke o fizičkim osobama, podatke za kontakt, profesionalne uloge i zadaće, informacije o privatnom i profesionalnom ponašanju te financijske podatke. U skladu s tim Agencija djeluje kao voditelj obrade podataka.

(12)

Na temelju Uredbe, Agencija je stoga dužna ispitanicima pružiti informacije o tim aktivnostima obrade i poštovati njihova prava koja imaju kao ispitanici.

(13)

Od Agencije bi se moglo zahtijevati da uskladi ta prava s ciljevima administrativnih istraga, revizija, istraga i izvješćivanja o ozbiljnim incidentima i praćenja primjene odredaba Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži o upotrebi sile te sudskih postupaka. Može se zahtijevati i da uspostavi ravnotežu između prava nekog ispitanika i temeljnih prava i sloboda drugih ispitanika. U tu svrhu, člankom 25. Uredbe i člankom 86. stavkom 2. Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži Agenciji je dana mogućnost da, pod strogim uvjetima, ograniči primjenu članaka od 14. do 22., članaka 35. i 36. Uredbe, kao i članka 4. ako njegove odredbe odgovaraju pravima i obvezama propisanima u člancima od 14. do 20. Ako ograničenja nisu predviđena u pravnom aktu koji je usvojen na temelju Ugovorâ, neophodno je usvojiti unutarnja pravila na temelju kojih Agencija ima pravo ograničiti ta prava.

(14)

Agencija će, primjerice, možda morati ograničiti informacije koje pruža nekom ispitaniku o obradi njegovih ili njezinih osobnih podataka u fazi prethodne procjene neke administrativne istrage ili tijekom same istrage, prije mogućeg odbijanja predmeta ili u fazi preddisciplinskog postupka ili ako bi ispitanik mogao podlijegati posebnim mjerama, kao što su one stegovne prirode, u vezi s upotrebom sile tijekom raspoređivanja. Pružanje takvih informacija može u određenim okolnostima ozbiljno utjecati na sposobnost Agencije za djelotvorno provođenje istrage ili praćenja upotrebe sile kad god, primjerice, postoji rizik da bi dotična osoba mogla uništiti dokaze ili utjecati na moguće svjedoke prije razgovora s njima.

(15)

Agencija će možda morati i zaštititi prava i slobode svjedoka kao i prava i slobode drugih uključenih osoba. Slično tome, Agencija će možda morati ograničiti informacije koje pruža ispitaniku o obradi njegovih osobnih podataka ako bi pružanje tih informacija moglo ozbiljno utjecati na korake procjene i potvrđivanja u okviru procesa izvješćivanja o ozbiljnim incidentima u skladu s člankom 38. stavkom 3. točkom (h) Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži.

(16)

Moglo bi biti nužno zaštititi anonimnost svjedoka ili zviždača koji je tražio da se ne otkrije njegov identitet. U takvom slučaju Agencija može odlučiti da će ograničiti pristup identitetu, izjavama i drugim osobnim podacima tih osoba, u cilju zaštite njihovih prava i sloboda. Konkretno, Agencija će možda morati zaštititi anonimnost svjedoka ili drugih osoba koje prijavljuju incidente koji uključuju upotrebu sile u skladu s nadzornim mehanizmom za praćenje primjene odredaba Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži o upotrebi sile. Slično tome, u kontekstu izvješćivanja o ozbiljnim incidentima u skladu s člankom 38. stavkom 3. točkom (h) Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži, Agencija će možda morati zaštititi anonimnost sudionika u Frontexovoj aktivnosti koji su prijavili takav incident.

(17)

Možda će biti potrebno zaštititi povjerljive informacije koje se odnose na člana osoblja koji je kontaktirao povjerljive savjetnike Agencije. U tim slučajevima Agencija može odlučiti ograničiti pristup identitetu, izjavama i drugim osobnim podacima navodne žrtve, navodnog uznemiravatelja i ostalih uključenih osoba, u cilju zaštite prava i sloboda svih uključenih osoba.

(18)

Agencija obrađuje osobne podatke svojeg statutarnog osoblja o zdravstvenoj i psihološkoj sposobnosti, među ostalim prema potrebi radi odobrenja za nošenje i upotrebu oružja u skladu s člankom 82. stavkom 7. Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži i Odlukom upravnog odbora 3/2021 od 15. siječnja 2021. (6). S obzirom na osjetljivu prirodu medicinskih podataka te kako bi se ispitanik zaštitio od izravnog pristupa datotekama koji bi mogao biti štetan za zdravlje i mentalni status dotičnog ispitanika, Agencija osigurava neizravan pristup relevantnim medicinskim informacijama putem medicinskog savjetnika Agencije ili vanjskog pružatelja medicinskih usluga za relevantne medicinske informacije i savjete.

(19)

Agencija bi trebala primjenjivati ograničenja samo kada se njima poštuje bit temeljnih prava i sloboda te kada su nužna i razmjerna mjera u demokratskom društvu. Agencija bi trebala pružiti obrazloženje kojim bi objasnila opravdanost tih ograničenja.

(20)

U primjeni načela odgovornosti, Agencija vodi evidenciju o svojoj primjeni ograničenja.

(21)

Kada obrađuje osobne podatke koje razmjenjuje s drugim organizacijama u kontekstu svojih zadaća, Agencija i te organizacije trebali bi se međusobno savjetovati o mogućim razlozima za uvođenje ograničenja te o njihovoj nužnosti i razmjernosti, osim ako bi se time ugrozile aktivnosti Agencije.

(22)

U skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe, voditelj obrade podataka mora obavijestiti ispitanike o osnovnim razlozima na kojima se temelji primjena ograničenja te o njihovu pravu na podnošenje pritužbe EDPS-u.

(23)

U skladu s člankom 25. stavkom 8. Uredbe, Agencija ima pravo odgoditi, izostaviti ili uskratiti obavješćivanje ispitanika o razlozima za primjenu ograničenja ako bi se time na bilo koji način poništio učinak ograničenja. Agencija bi trebala za svaki pojedinačni slučaj procijeniti hoće li se obavješćivanjem o ograničenju poništiti njegov učinak.

(24)

Agencija bi trebala ukinuti ograničenje čim se više ne budu primjenjivali uvjeti koji opravdavaju uvođenje ograničenja i redovito procjenjivati te uvjete.

(25)

U svrhu jamstva najveće zaštite prava i sloboda ispitanika te u skladu s člankom 44. stavkom 1. Uredbe, trebalo bi se pravovremeno savjetovati sa službenikom Agencije za zaštitu podataka o svim ograničenjima koja se mogu primjenjivati te bi službenik za zaštitu podataka trebao provjeriti njihovu usklađenost s ovom Odlukom.

(26)

Agencija je utvrdila posebna pravila o obradi operativnih osobnih podataka u skladu s člankom 90. Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži, uključujući posebna interna pravila o zadržavanju operativnih osobnih podataka i pravila o ograničenjima koja se primjenjuju na relevantna prava ispitanika (7),